Istorijat i osnove džudo-a

Istorijat džudo-a

Jigoro Kano

Džudo je nastao 1882. godine, a osnovao ga je dr Jigoro Kano (1860.-1938.). U 18. godini, Jigoro Kano najpre je počeo da se bavi jujutsu-om. Kako je i sam bio slabe fizičke građe, uvideo je da mu je za primenu pojedinih tehnika u jujutsu bilo potrebno mnogo snage. Mladi Jigoro rešio je da napravi modifikaciju pojedinih jujutsu tehnika ne bi li stvorio veštinu koja bi omogućila slabijim osobama da pobede mnogo jače protivnike. Proučavajući osnovne principe i tehnike jujutsu-a, dr Kano je postavio osnovu današnjeg modernog džudo sporta. Inače, tada se termin ‘jujutsu’ u Japanu odnosio na više različitih borilačkih veština.

Džudo je postao izuzetno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizovala turnir „Džudo – Jiujicu“. Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudo ekipa je uverljivo pobedila. Od tada džudo postaje deo japanskog školskog obrazovanja i počeo je da se širiti po celom svetu. U prevodu, reč džudo znači nežan put, a sam sport se bazira na tome da se sa minimumom energije savlada protivnik korišćenjem njegove snage.

Od svog nastanka pa sve do danas džudo se neprestano razvijao, posebno u takmičarskom delu. Današnja pravila u takmičarskom džudo-u razlikuju se od pravila nastalih osnivanjem džudo-a. Nekada je borba trajala 15 minuta, a da bi se protivnik pobedio bilo je potrebno tri puta više poena nego danas. Ova modifikacija izvornog oblika nastala je sa željom da se poveća dinamičnost i atraktivnost. 1964. godine postaje olimpijski sport, a danas džudo broji više miliona pristalica širom sveta.

Osnove džudo-a

Kao i u ostalim sportovima, i u džudo-u postoje striktna pravila koja obezbeđuju primenu osnovnih principa, ali i bezbednost vežbača. Trenira se na posebno dizajniranoj strunjači koju zovemo tatami, a vežbači nose specijalnu vrstu kimona koji se zove judogi (džudogi). Napredak vežbača, odnosno sticanje određenog nivoa znanja nagrađuje se pojasevima u različitim bojama, koje ustvari predstvaljaju vizuelni dokaz znanja. Sa primenom različitih boja pojaseva počelo se tek kada je džudo počeo da se praktikuje i van granica Japana. Tako razlikujemo učeničke (kyu) i majstorske (dan) pojaseve. Učeničkih pojaseva ima šest, dok se majstorski pojasevi rangiraju u 10 nivoa u tri boje, i to:

*  1. dan – 5. dan = crni pojas,
*  6. dan – 8. dan = crveno-beli pojas
*  9. dan – 10. dan = crveni, odnosno purpurni pojas.

Učenički pojasevi:
Žuti  pojas
Oranž  pojas
Zeleni  pojas
Plavi  pojas
Braon  pojas

Napredak u učeničkim pojasevima stiče se savladavanjem određenih tehnika koje su propisane za svaki pojas, ali i postignutim takmičarskim rezultatima.

Sticanje majstorskih pojaseva, pored postizanja određenih takmičarskih rezultata podrazumeva poznavanje džudo kata. Tako razlikujemo džudo kate koje se odnose na tehnike u stojećem stavu, kate u parternoj tehnici, ali i kate samoodbrane.

Može se reći da džudo kate ističu pravu lepotu ove veštine, gde se može videti primena svih postvaljenih principa, ali i sama suština džudoa. Sadržina kata odlikuje se precizno utvrđenim načinom izvođenja, kretanjem, stavovima, jasno propisanim redosledom izvođenja tehnika, gde jednostavno ne postoje suvišni pokreti.

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.